Abstract
Kantova filozofija raskida s tzv. etikama dobara. Kant je postavio novi pojam moraliteta, očišćen od svih heteronomnih svrha i usmeren na ideju poopštivosti maksime. Tražeći čisti princip moraliteta i nalazeći ga u moralnom zakonu, Kant je u isto vreme dao ljudskoj subjektivnosti nenadmašni dignitet i osudio je na neozbiljivost koja vrhuni u težnji ka savršenstvu. Hegel je usvojio visoko misaono postignuće Kantovog stava o beskonačnom pravu subjektivnosti, ali ga je učinio ozbiljivim tako što ga je ukonačio pojmom običajnosti. Autor nastoji da pokaže vrhunski domet Kantove koncepcije morala i mogućnost da se njena ograničenja prevaziđu hegelovskom intervencijom.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
