Abstract

Recepcija Heideggerovoga djela od njegovih studentskih dana do suvremenosti je doista različna: od sumnjičavosti preko glorificiranja, od negiranja do propagiranja, od kritiziranja do dogmatskoga slijeđenja. Njegova biobibliografija koja pobuđuje tako oprečne reakcije kod čitateljstva doista da je povodom da Heidegger bude naposljetku optužen na zastranjivanje u filozofiji, nagovaranje na iracionalizam i potonji odlazak u misticizam. Jer, bili afirmativnoga stava spram Heideggerovoga djela ili pak negativnoga, moramo se složiti kako njegov treći period mišljenja sadrži mnoštvo eksplicitnih iskaza koji logiku izvrgavaju ruglu, znanstvenu metodu relativiziraju, iracionalnost drže dijelom racionalnosti ili mnoštvo eksplicitnih iskaza koji zazivaju mistike i evanđeliste, pitaju bez da imaju namjeru pružiti odgovore, onečišćavaju čisti um, itd. Na tomu tragu ovaj rad ima namjeru dokazati hipotezu o mnoštvu evidentnih elemenata misticizma u Heideggerovu trećem periodu mišljenja (1947-1976) – i to, kroz davanje prvenstva pjesništvu nad mišljenjem, uvođenje teologije u filozofiju kao i indikativnome svođenju mišljenja na mnijenje.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call