Ostatci kasnogotičkih zidnih slika u južnoj bočnoj apsidi crkve Sv. Krševana u Zadru odavno su poznati, ali su, prvenstveno zbog lošeg stanja u kojem se nalaze, tek uvrštavani u šire preglede, bez ozbiljnijih pokušaja da im se nađe jasnije mjesto u okvirima zadarskog i dalmatinskog slikarstva 15. stoljeća. Ipak, u sklopu napredovanja spoznaja o ključnim ličnostima zadarskog gotičkog slikarstva moguće je ukazati na određene paralele i podudarnosti, pa i pokušati se konkretnije odrediti o mogućem autorstvu. Naime, navedene je slike moguće kronološki vezati uz djelatnost opata Petra Krešave (1420-47.) ili onu opata Deodata Veniera (1459-85.). U vrijeme Petra Krešave u Zadru su djelovali Menegelo Ivanov de Canali, Blaž Jurjev Trogiranin, Ivan Petrov iz Milana, Dujam Marinov Vučković i Donat Bragadin sa svojim sinovima, a u vrijeme Deodata Veniera Carlo Crivelli, Vittore Crivelli i Petar Jordanić. Ako navedene slikare prihvatimo kao moguće kandidate za autorstvo, već je na prvi pogled jasno da to ne mogu biti ni braća Crivelli ni Petar Jordanić, pa kao vjerojatnija opcija ostaju slikari iz prve grupe i datiranje slika u vrijeme između 1420. i 1447. godine, vjerojatno ipak bliže kraju tog razdoblja nego njegovu početku. S obzirom na likovne odlike koje je ipak moguće očitati na slikama u crkvi Sv. Krševana, kao najozbiljniji kandidat za njihovo autorstvo ističe se Ivan Petrov iz Milana, a kao temelj za usporedbu pojedinih karaktirističnih elemenata mogu poslužiti tri njegova djela: "Ugljanski poliptih" u samostanu Sv. Frane u Zadru, freske u kapeli Sv. Duje u splitskoj katedrali i poliptih u muzeju Ermitaž u Petrogradu. Pritom je najizrazitija zajednička odlika naglašena preciznost crteža i specifičan tretman draperija, a uočljive su i neke specifične podudarnosti u skraćivanju podlaktica stojećih likova, ali i u vrlo specifičnom tipu oklopa lika Sv. Krševana, koji se pojavljuje i na slikama u crkvi Sv. Krševana i na "Ugljanskkom poliptihu". Riječ je o vrsti konjaničkog oklopa kakav ne nalazimo na drugim djelima dalmatinskog gotičkog slikarstva, ali niti na djelima mletačkih gotičkih slikara, pa je njegovu pojavu na dva slikarska djela u Zadru možda moguće dovesti u vezu s podrijetlom slikara koji je došao iz Milana, gdje je mogao upoznati tada još rijedak i inovativan tip modernog konjaničkog oklopa kakav su proizvodile radionice porodice Missaglia.
Read full abstract