Abstract
Povijest lektire pokazuje nam kako su učenici dolazili u kontakt s književnim tekstovima te koje su ideje usvajali o čitanju, umjetnosti i vlastitim identitetima. Obrazovni sustavi ne teže nužno samo osobnom razvoju učenika nego im pokušavaju prenijeti određene političke vrijednosti i ideje. Sama nastava književnosti u tom je okviru sudjelovala u kreiranju ideja o nacionalnim i nadnacionalnim zajednicama kojima učenici nominalno pripadaju. Jugoslavenski sustav pritom je prenosio široko i kompleksno shvaćanje književnosti, no po cijenu pretjerane zasićenosti i zahtjevnosti programa. Hrvatski sustav postavio je mononacionalni pristup kao jedinu liniju proučavanja književnosti, a pritom je zadržao i zahtjevnost i krutost u obradi djela. Stoga je vjerojatno da se učenici ni u jednom sustavu nisu putem lektire povezali s kolektivnim identitetima i da su počeli zazirati od čitanja.
Sign-in/Register to access full text options 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a callSimilar Papers
Disclaimer: All third-party content on this website/platform is and will remain the property of their respective owners and is provided on "as is" basis without any warranties, express or implied. Use of third-party content does not indicate any affiliation, sponsorship with or endorsement by them. Any references to third-party content is to identify the corresponding services and shall be considered fair use under The CopyrightLaw.
