Abstract

Broj dece koja imaju socijalne i emocionalne poteškoće konstantno raste. Socio-emocionalni problemi i problemi u ponašanju mogu predstavljati rizik za pojavu ozbiljnijih poremećaja u kasnijem životu. Pored toga, deca sa problemima u ponašanju i nedovoljno razvijenim socio-emocionalnim kompetencijama imaju tendenciju da se teže uključuju u vršnjačku interakciju, a ponekad su čak isključena iz socijalnih aktivnosti. Mnoga deca sa osnovnim socio-emocionalnim problemima i problemima u ponašanju kojima nedostaje formalna dijagnoza, kao što su npr. poremećaji autističnog spektra, ne dobijaju nužno nikakvu pomoć ili intervenciju, dok istovremeno predstavljaju izazov sa kojim ni roditelji ni vaspitači ne mogu da se nose. Deca su tako izložena riziku i zbog toga se čini neophodnim istražiti i razumeti koje su moguće intervencije za podršku socijalnom i emocionalnom razvoju dece predškolskog uzrasta. Intervencija na predškolskom uzrastu može biti usmerena na roditelje kroz različite programe podrške, edukacijem kao i na decu putem obuke, u vidu različitih oblika intervencija zasnovanih na igri; ali, istovremeno i na roditelje i na decu.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call