Abstract
Ispuštanje objektnih zamjeničkih nenaglasnica u trećem licu smatra se jednim od kliničkih pokazatelja razvojnog jezičnog poremećaja (RJP-a) kod djece predškolske i školske dobi u brojnim jezicima. Proizvodnja zamjeničkih nenaglasnica izazov je i djeci urednog jezičnog razvoja (UJR-a) u prvim godinama usvajanja jezika, a najtemeljitije je istražena u romanskim jezicima. Budući da u hrvatskome proizvodnja zamjeničkih nenaglasnica kod djece s RJP-om nije istraživana, cilj ovoga rada je donekle ispuniti tu prazninu pregledom istraživanja provedenim u drugim jezicima, a koja su relevantna za hrvatski jezični kontekst, te tako ispitati bi li odstupanje od uredne proizvodnje zamjeničkih nenaglasnica moglo biti klinički pokazatelj RJP-a u hrvatskome jeziku. Pregled istraživanja pokazuje poteškoće u proizvodnji zamjeničkih nenaglasnica u trećem licu kod djece UJR-a do pete godine života, dok djeca s RJP-om poteškoće pokazuju i u adolescentskoj dobi. Nakon pete godine života, djeca UJR-a ponekad griješe u morfološkom označavanju zamjeničkih nenaglasnica, u čemu važnu ulogu ima raspon radnog pamćenja, koji se pokazao prediktorom uspješnosti u proizvodnji zamjeničkih nenaglasnica i kod djece s RJP-om. Kao uzroci odstupanja od uredne proizvodnje zamjeničkih nenaglasnica kod djece s RJP-om predlagani su razni čimbenici vezani za mehanizme jezične obrade i/ili opće kognitivne sposobnosti, ovisno o teorijskom okviru od kojega se polazi. Pregledom istraživanja potvrđeno je da bi poteškoće u proizvodnji zamjeničkih nenaglasnica mogle biti među kliničkim pokazateljima RJP-a u hrvatskome jeziku, no za konačnu potvrdu potrebno je ispitati proizvodnju djece s RJP-om u hrvatskome.
Published Version
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call