Abstract

Luka Brajnović (Kotor, 1919.–Pamplona, 2001.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist i teoretičar medija, koji je velik dio svojega života proveo djelujući u španjolskoj Pamploni. Prije odlaska iz Hrvatske, bio je suradnik časopisa „Luč“ i „Hrvatska straža“, a objavio je romane „Zaboravljene suze“ i „Tripo Kokoljić“. U Madridu je s dominikancem Hijacintom Eterovićem uređivao katoličku reviju „Osoba i duh“. Osnovao je nakladu „Osvit“, u kojoj je objavio djela Vinka Kriškovića, Augustina Juretića i Lucijana Kordića kao i Sveto Pismo u prepravljenom prijevodu nadbiskupa Šarića. Gotovo trideset godina pisao je kolumnu za vanjsku politiku u dnevniku „Diario de Navarra“. Usput je bio urednik u časopisu „Nuestro Tiempo“, surađujući i u nekoliko drugih revija u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku. Ovaj rad u prvome dijelu sažeto prikazuje spisateljsko djelovanje Luke Brajnovića nakon odlaska u izbjeglištvo 1945. Potom se u istraživačkom dijelu rada posvećuje istraživanju priloga koji su objavljeni o njemu ili koje je on objavio u Hrvatskoj reviji od 1951. do 2000. jer to istraživanje do danas nije provedeno. U prilozima se nastoji otkriti spominje li ga se u kontekstu vrijednosti kršćanstva, kršćanske duhovnosti i nadahnuća i ima li ih u njegovim književnim, publicističkim i novinarskim tekstovima objavljenim u tom časopisu i u spomenutom razdoblju. Usporedno se njegov opus stavlja u kontekst skromne recepcije književne kritike njegovih djela objavljenih u Hrvatskoj.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call