Abstract
Hrvatska književnost doživjela je završetkom Drugoga svjetskoga rata 1945. veliki politički prijelom i, nedvojbeno, duhovni lom. Znatan dio književnika zbog političkih je razloga emigrirao nastavivši književni život u inozemstvu. Godine 1947. pokrenut je pod patronatom hrvatskih franjevaca u Buenos Airesu list Glas Sv. Antuna. Glavni urednik bio je književnik Ivo Lendić. Osim vjerskih i političkih tekstova, list je objavljivao i književne: poeziju, kratku prozu, esej, književni prikaz i književnu kritiku pa je pojava takva glasila samo dvije godine nakon završetka rata značila idejno-duhovni kontrapunkt književnosti u tadašnjoj Hrvatskoj u kojoj su književnici bili pod snažnim političkim pritiskom u ime jugoslavenske ideje i komunističke ideologije. Cilj je ovoga članka evidentirati osnovne činjenice s obzirom na autorstvo i broj književnih priloga prema vrstama i žanrovima, istaknuti umjetničkim i drugima značajkama važnije među njima te utvrditi književnu relevantnost Glasa Sv. Antuna koji je tada imao ulogu reprezentanta jedne književne generacije u emigraciji, čija su djela izrazito obilježena domoljubnim duhom i kršćanskim univerzalizmom.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
