Permit for maritime domain as a new maritime law institute in Croatian legislation

Abstract

Pomorsko dobro je „obiteljsko srebro“ Republike Hrvatske, i kao stvar izvan prometa, ne može biti predmet vlasničkopravnih odnosa, iskorištava se, odnosno upotrebljava kroz specifične pomorskopravne institute. Prije svega to je koncesija. Hrvatsko zakonodavstvo, cijeneći potrebe razvoja pomorskog dobra, normira druge pomorskopravne institute koji nadopunjavaju one pravne i životne fenomene za koje institut koncesije nije moguće adaptirati. Po noveli Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama uveden je institut dozvole na pomorskom dobru. Zakonodavac, svjestan već i prije, kroz institut koncesijskog odobrenja i kroz pojednostavljeni postupak, znatno drugačiji od koncesije, a sada kroz institut dozvole na pomorskom dobru, mora obuhvatiti sva ona korištenja, odnosno upotrebe na pomorskom dobru za koje je institut koncesije neprilagođen. U ovom radu autor prikazuje bitne značajke dozvole na pomorskom dobru kroz analizu normativnog okvira koji uređuje dozvole na pomorskom dobru neposredno ili posredno. Nadalje, ukazuje na razlike između dozvole na pomorskom dobru i ukinutog koncesijskog odobrenja, kao i na potrebe dodatnog pravnog uređenja predmetne materije.