Izvršivost obavezujućih, ali ne i konačnih odluka odbora za rješavanja sporova prema FIDIC uvjetima ugovaranja

Abstract

Translate Article

Take Notes

FIDIC uvjeti ugovaranja su danas najzastupljeniji standardizovani modeli ugovora koji se primjenjuju u međunarodnim građevinskim projektima. Toliku upotrebu duguju svojoj prilagođenosti kompleksnosti međunarodnih građevinskih projekata koje karakteriše velika vrijednost, veći broj učesnika, međunarodni element, učešće međunarodnih finansijskih institucija, te kompleksnost radova. Jedan od primjera te prilagođenosti je mehanizam za rješavanje sporova koji je uspostavio FIDIC već 1999. godine, sa određenim izmjenama koje su se desile 2017. godine. Mehanizam za rješavanje sporova, koji podrazumijeva rješavanje sporova u nekoliko koraka se pokazao efikasnim, međutim uočeni su određeni nedostaci koje je FIDIC pokušao riješiti 2017. godine. Jedan takav nedostatak je izvršivost odluka Odbora za rješavanje sporova (drugog koraka), u slučaju kada se radi o odluci na koju je jedna od strana izjavila nezadovoljstvo što dalje vodi do pokretanja arbitražnog postupka. U tom slučaju odluka Odbora je obavezujuća, ali ne i konačna. Problem nedostatka prisilne izvršivosti je doživio svoju kulminaciju u predmetu Persero koji se vodio pred sudom u Singapuru koji će biti predstavljen u ovom radu. U cilju regulisanja ovog problema, FIDIC je 2017. godine usvojio jednu izmjenu koja daje pravo strankama da samo neizvršenje odluke Odbora iznese pred arbitražni tribunal. Cilj ovog rada je da predstavi problematiku nedostatka izvršivosti Odluka odbora kroz analizu sudske prakse, te da ukaže na potencijalne probleme kao i rješenja FIDIC mehanizma za rješavanje sporova koji se smatra jednim od najefikasnijih.