Abstract
Premda današnje napredno i nemirno doba čovječanstvu nudi različite izume i napretke, bolest i patnja ostaju veliki izazov postmodernomu društvu. Mijenjaju se okolnosti i oblici obolijevanja, stoga je nužno pronalaziti prikladne pastoralne načine za tješidbu vjernika da ne bi klonuli duhom, osobito one koji su teško bolesni, pate i umiru (2 Kor 1,3-11). Onima koji su sputani patnjom i strahom od smrti, Crkva treba nuditi blizinu, utjehu i nadu u Kristovo uskrsnuće. Obrađujući pastoralnu skrb za bolesne, pisac propituje prijepor vjere i nade u život vječni, kao stožer kršćanskoga života. Nakon prosudbe pojave bolesti, patnje i smrti kao sastavnih dijelova života, pisac tumači bogoslovno-pastoralni smisao sakramenta bolesničkoga pomazanja. Naposljetku, prosuđuje pastoral bolesnika, naglašavajući pastoral zdravstva, palijativnu skrb i smjernice za dijakonijsku službu.
Published Version
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call