Implementacija interne revizije prema Direktivi o solventnosti II u nacionalna zakonodavstva Republike Srbije i BiH

Abstract

Europska Unija je kao potrebu za boljim uređenjem i većom finansijskom stabilnošću u industriji osiguranja uvela Direktivu o solventnosti II, čija je primjena počela od 1. januara 2016. godine. Zemlje za koje provedba ove Direktive nije obavezujuća, jer nisu članice Europske Unije, zalažu se za usklađivanje nacionalnih propisa i zakona koji regulišu nadzor i upravljanje osiguranja u skladu sa njenim odredbama. Ova direktiva donijela je velike promjene u finansijskom, organizacionom i pravnom aspektu. Ona propisuje nadzor temeljen na riziku, jasno definiše načela na kojima trebaju raditi i djelovati osiguravajuća društva: adekvatnost kapitala, tehničkih rezervi, margine rizika, te izvještavanje. Uključuje četiri ključne funkcije: upravljanje rizicima, usklađenost, internu reviziju i aktuarstvo. Nosioci ključnih funkcija su u novom pravnom okviru podvrgnuti strogim propisima u pogledu stručnih kvalifikacija i lične pouzdanosti. Interna revizija je propisana kao jedna od četiri ključne funkcije. Direktiva o solventnosti II ističe u prvi plan nezavisnu prirodu interne revizije. Ključna funkcija interne revizije mora biti objektivna i nezavisna od drugih operativnih djelatnosti, pa tako ima specifičnu ulogu u sistemu upravljanja društva. Funkcija interne revizije uključuje vrednovanje primjerenosti i učinkovitosti sistema interne kontrole i drugih elemenata sistema upravljanja. Nezavisnost interne revizije od operativnih funkcija osigurava se tako što društvo u svojim internim aktima propisuje da interna revizija direktno izvještava upravu o svim saznanjima i preporukama interne revizije. U radu su istražena nacionalna zakonodavstva iz oblasti interne revizije u osiguravajućim društvima Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Na osnovu istraživanja doneseni su zaključci o međusobnoj usaglašenosti nacionalnih propisa ovih zemalja, i usaglašenosti sa Direktivom o solventnosti II.