Abstract

U radu se donosi analiza franjevačkih ljetopisa nastalih u okrilju Bosne Srebrene u 18. stoljeću o Ugarskoj i uz nju vezanim temama, kojima su autori Nikola Lašvanin, Marijan Bogdanović i Bono Benić stariji, uz pisanje nekolicine na njih naslonjenih autora (Filip Lastrić, Mate Kristićević i Jakov Baltić). Povijesne veze između Ugarske i Bosne sežu još u srednji vijek, ali je dominantan pristup u historiografiji bio usmjeren na analizu političkih i u određenoj mjeri crkvenih odnosa, koje se, pak, najčešće promatralo u svjetlu međusobnih antagonizama. Svojevrstan odraz može se pronaći i u doktoratu Ive Andrića, čiji se diskurs i metodološki pristup o Mađarskoj i Mađarima približavaju onima kojima se koristio opisujući Turke, što je do danas predmetom brojnih kontroverzi. Analiza pisanja franjevačkih autora otkriva njihove međusobne veze, kontekst u kojem su pisali te je usmjerena na idejni fokus koji je svaki od njih nastojao dati. U pogledu srednjovjekovnih veza Ugarske i Bosne govore gotovo isključivo u kontekstu događaja iz 1463. godine i osmanlijskog osvajanja. Kasnije su usmjereni primarno na odnose unutar same Bosne Srebrene, koja je do 1757. obuhvaćala i golem prostor u Ugarskoj. Podjela provincije bila je provedena u atmosferi značajnih napetosti i uz puno zamjeranja s bosanske strane, što se zrcali i u pisanju ljetopisaca od kojih su neki bili i aktivni sudionici tih događaja. Napokon, u 19. stoljeću primjetno je pomicanje fokusa s crkvenih pitanja prema nacionalnim pitanjima i ugarsko se ime počinje zamjenjivati mađarskim, uz određen negativan naboj, premda, podrobnija slika tih odnosa predstavlja idući istraživački korak.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call