Abstract
U članku se analizira udžbenička produkcija te se nudi uvid u sadržaj metodičkih priručnika pisanih u ranome socijalizmu. Udžbenici skromna opsega, objavljeni krajem četrdesetih i u pedesetim godinama 20. stoljeća, odražavali su temeljne zahtjeve obrazovne politike, pa je pjevanje društveno angažiranih pjesama bilo nezaobilazan dio nastavnih aktivnosti. Osnovni je cilj glazbenog odgoja bilo osposobljavanje učenika za samostalno pjevanje po notama, a izdanja su bila koncipirana kao niz teorijskih uputa za glazbeno opismenjivanje. Objavljen je tada i prvi, temeljni metodički priručnik Jože Požgaja koji se, u revidiranim izdanjima, koristio u glazbenoj nastavi dugi niz godina. Udžbenici pisani u prvoj polovini šezdesetih godina, nakon obrazovne reforme, obraćali su se djeci primjerenim jezikom, a metodički priručnici bili su usredotočeni na obogaćivanje nastavnog rada pjesmama, literarnim primjerima, igrama, pričama, korištenjem školskog instrumentarija i slično. Fokus se s opismenjivanja premjestio na pjevanje kao dominantnu aktivnost nastavnog procesa, no iznova u cilju usvajanja osnovnog glazbenog vokabulara.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
