Abstract
Autori u radu prvo navode neke zajedničke karakteristike pristupa uzročnoj vezi kao pretpostavci odgovornosti za štetu u nacionalnim odštetnopravnim sustavima država članica. To su izostanak jedinstvena pravila o uzročnosti, razlikovanje dviju razina uzročnosti (stvarne i pravne) te prepuštanje definiranja pojma uzročne veze, a djelomično i utvrđivanja pretpostavaka za njezino postojanje i njezina dosega sudskoj praksi. Nakon toga prikazuju kako se o nekim pitanjima u svezi s uzročnom vezom očitovao Sud Europske unije u odlukama o odgovornosti Unije za štetu i odlukama u postupcima tumačenja prava u povodu prethodnih pitanja koja su postavili nacionalni sudovi (uzročna veza kod odgovornosti država članica za štetu, odgovornosti za štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja i odgovornosti za štetu od neispravnog proizvoda). Na kraju se analizira specifična uzročna veza čije se postojanje između štetnog djelovanja (utjecaja) i povrede zaštićenoga konvencijskog prava i onoga što je država činila ili trebala činiti, ali nije (tj. propuštala je) traži kako bi se u praksi Europskog suda za ljudska prava pružila zaštita povrijeđenom pravu iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nakon prikaza temeljnih karakteristika uzročne veze na sve tri razine odštetnog prava u Europskoj uniji autori u zaključnim napomenama analiziraju utjecaj prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava na uzročnu vezu kao pretpostavku odgovornosti za štetu u nacionalnim pravnim sustavima.
Published Version (
Free)
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call