Abstract

Introspektivni nalazi pokazuju kako ljudi lakše i dulje pamte uglazbljeni materijal od drugih vrsta materijala. Sukladno tome, pokazuje se i da ljudi vjeruju da je glazba dobar mnemonik te da pomaže upamćivanju. Međutim, eksperimentalne provjere ne potvrđuju ove teze. U eksperimentima se pokazuje kako je pozitivan utjecaj glazbe na upamćivanje ovisan o uvjetima upamćivanja (npr. uglazbljen i neuglazbljen tekst pamte se jednako dobro ako je brzina prezentiranja riječi ista). Utjecaj stupnja uglazbljenosti materijala na njegovo upamćivanje vrlo se rijetko istražuje i stoga predstavlja predmet ovog istraživanja. Također, ovim je istraživanjem ispitano mijenjaju li se strategije upamćivanja materijala ovisno o stupnju njegove uglazbljenosti te mijenjaju li se karakteristike materijala na kojima se upamćivanje temelji ovisno o stupnju uglazbljenosti samog materijala. U istraživanju je sudjelovao 91 sudionik. Sudionici su podijeljeni u tri skupine, a zadatak je svake skupine bio pokušati u što većoj mjeri upamtiti tekst skladbe. Pritom je prva skupina slušala a capella izvedbu, druga skupina vokalnu izvedbu praćenu bubnjevima, a treća potpuno uglazbljenu vokalnu izvedbu. Sudionici su slušali skladbu šest puta i nakon svakog slušanja zapisivali stihove koje su upamtili. Također, sudionici su ispunili i Upitnik o korištenim strategijama. Analizom varijance nisu utvrđene razlike u broju upamćenih stihova između tri skupine sudionika koje su slušale materijal različitog stupnja uglazbljenosti. Također, nisu utvrđene razlike u čestini korištenja različitih strategija upamćivanja. Međutim, Fisherovim je egzaktnim testom utvrđen trend koji pokazuje da povećanjem stupnja uglazbljenosti teksta raste i broj sudionika koji izjavljuju da im pri upamćivanju pomaže glazba. Također, s povećanjem stupnja uglazbljenosti materijala smanjuje se broj osoba koje izjavljuju da im pri upamćivanju teksta pomaže priroda vokala. Rezultati su ovog istraživanja sukladni s prethodnim nalazima koji sugeriraju da uglazbljenost objektivno ne pomaže pamćenju. No, čini se kako, neovisno o objektivnim pokazateljima, sudionici imaju dojam da im glazba pomaže u upamćivanju. Ova je mogućnost raspravljena kroz Kelleyjev kovarijacijski model atribucije. Predložene su dvije hipoteze za objašnjenje dobivenih rezultata: hipoteza o pogrešno percipiranoj visokoj distinktivnosti pamćenja glazbenog materijala i hipoteza o pogrešno percipiranoj visokoj konzistentnosti pamćenja glazbenog materijala.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call