Abstract

Poly (methyl methacrylate) (PMMA) is material widely used in dentistry. Despite the various methods used to initiate the polymerization of acrylic resins, the conversion of monomer to polymer is not complete thus leaving some unreacted methyl methacrylate (MMA), known as residual monomer (RM), in denture structure. RM in dental acrylic resins has deleterious effects on their mechanical properties and their biocompatibility. The objective of the work was to test the residual monomer reduction possibility by applying the appropriate postpolymerization treatment as well as to determine the effects of this reduction on pressure yields stress and surface structure characteristics of the acrylic resins. Postpolymerization treatments and water storage induced reduction of RM amount in cold-polymerized acrylic resins improved their mechanical properties and the homogenized surface structure. After the polymerization of heat-polymerized acrylic resins the post-polymerization treatments for improving the quality of this material type are not necessary.

Highlights

  • Površina hladno polimerizovanog akrilata (TC) a) neposredno nakon polimerizacionog ciklusa (P), b) nakon tople postpolimerizacije (TPP), c) nakon mikrotalasne postpolimerizacije (MTPP) i d) nakon potapanja u vodeno kupatilo sobne temperature u trajanju od 30 dana (PV)

  • After the polymerization of heatpolymerized acrylic resins the post-polymerization treatments for improving the quality of this material type are not necessary

Read more

Summary

STRUČNI RAD

Poli(metil metakrilat) (PMMA) predstavlja materijal čija je upotreba u stomatologiji veoma rasprostranjena. Bez obzira na izabranu metodu inicijacije polimerizacije u akrilatnim materijalima, konverzija molekula monomera u polimer nikada nije potpuna i izvesna količina neizreagovalog MMA, poznatog kao rezidualni monomer (RM), zaostaje u strukturi polimera [2,3]. Monomer zaostao u strukturi akrilata negativno utiče na mehanička svojstva materijala, kao što je tvrdoća, otpornost na pritisak i savijanje i smanjuje tačku ostakljivanja akrilatnih polimera [6,7,8,9]. S obzirom na dokazane neželjene efekte nepolimerizovanog monomera u strukturi akrilatnih stomatoprotetskih nadoknada, treba težiti maksimalnom smanjenju njegove količine. Cilj rada bio je ispitivanje mogućnosti smanjenja količine rezidualnog monomera primenom odgovarajućih postpolimerizacionih tretmana, kao i ispitivanje efekata te redukcije na napon gnječenja i izgled površinske strukture akrilatnih materijala

MATERIJAL I METODE
Način polimerizacije
Određivanje prisustva RM
Ispitivanje mehaničkih svojstava akrilatnih materijala
Analiza površinske strukture akrilatnih materijala
INFLUENCE OF RESIDUAL MONOMER REDUCTION ON ACRYLIC DENTURE BASE RESINS QUALITY
Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call