Abstract
<p>Stoicizam je najvažniji i najutjecajniji filozofski nauk iz razdoblja helenizma, a njegov etički aspekt, podrazumijevajući integralnost stoičke filozofije, predstavlja ‘plod njihovog vrta’. Teorijski temelji i prva načela stoičke etike čine najjasnije određen i sistematiziran etički nauk antičke filozofije. Razmatranje i razumijevanje njihove etike pretpostavlja prihvaćanje cjelovitosti stoičke filozofske misli i neodvojivosti njezinih aspekata: logike (<em>logik</em><em>ḗ</em>, <em>lógos</em>) koja proučava bit stvari te fizike (<em>phýsis</em>, Priroda, Bog, <em>pneûma</em>, kozmički <em>lógos</em>) koja je ta prava narav. Integralnost stoičkog učenja i neizdvojivost etike proizlazi iz ideje savršenosti prirode oblikovane <em>lógosom</em>, koji je referentna vrijednost svega ostaloga u svijetu pa i moralnog djelovanja. Etičke vrijednosti mogu se spoznati samo logičkom analizom usklađenosti naravi pojedinih bića s Prirodom. Autor zbog ovoga daje pregled ovih aspekata stoičkog filozofskog nauka i njegovu etičku rezultantu. U konačnici se čini neupitnim da se stoičkom etikom u filozofiji Zapada pojavljuje prvi obuhvatni i sustavno osmišljeni prikaz vječnog moralnog zakona ugrađenog u strukturu Prirode, koji se može spoznati razumom moralno slobodnog djelatnika – čovjeka. Prema ovome je teorijski temelj stoičke prakse u etičkoj teoriji prirodnog zakona.</p>
Published Version (
Free)
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call