Spremnost zdravstvenih ustanova Republike Hrvatske za uključivanje volontiranja

Abstract

Volontiranje ima svoj značajni prepoznati doprinos u široj zajednici, ali i u područjima kao što je zdravstveni sustav. Taj doprinos prepoznaje se na razini pacijenta i na razini zdravstvene ustanove, no usprkos tome, zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj prepoznaju se kao zatvorene za volontiranje. Uz polaznu ideju da je takva zatvorenost poticana niskom razinom spremnosti zdravstvenih ustanova za uključivanje volontiranja, provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja razine spremnosti zdravstvenih ustanova Republike Hrvatske za uključivanje volontiranja i kreiranja smjernica za pomak spremnosti na višu razinu. Primijenio se mješoviti istraživački pristup koji je obuhvatio provedbu online anketnog istraživanja i provedbu intervjua. Istraživanje se temeljilo na modelu spremnosti zajednice. Anketa je obuhvatila 28,85 % (N = 45) javnih zdravstvenih ustanova, isključujući ljekarničku djelatnost i djelatnost dentalne medicine. Intervjuima je obuhvaćeno vodstvo zdravstvenih ustanova koje uključuju volontiranje (N = 10), djelatnici/ce zdravstvenih ustanova koje uključuju volontiranje (N = 7) i osobe koje volontiraju u zdravstvenim ustanovama (N = 10). Pokazalo se da se zdravstvene ustanove nalaze na razini Slabe svijesti o pojavi (trećoj razini od devet razina spremnosti) s najnižom vrijednosti na dimenziji Resursa. Tematskom analizom praćene su teme prema dimenzijama modela spremnosti zajednice. Kao glavni smjer za pomak na višu razinu spremnosti pokazalo se preuzimanje odgovornosti da se volontiranje kao resurs uključi u pojedinu zdravstvenu ustanovu, što znači preuzimanje stava: „Ovo je važno. Što možemo učiniti?“.