Sposobnosti i pravednost za ljude koji nemaju sposobnosti razložnosti i racionalnosti

Abstract

U članku razmatramo prigovore pristupa sposobnosti upućene Rawlsovoj teoriji pravednosti. Prigovor je da Rawlsova teorija isključivim fokusom na razložnost i racionalnost, kao na esencijalna svojstva osoba koje su obuhvaćene opsegom pravednosti, isključuje iz njezine domene ljude koji ta svojstva ne posjeduju (poput osoba s teškim mentalnim oštećenjima). Ukazujemo na nedostatke alternativnog prijedloga teorije sposobnosti koji je utemeljen na dostojanstvu vrste jer tvrdimo da taj pojam ne može utemeljiti valjane normativne zaključke. Prihvaćamo Rawlsovu ideju da sadržaje pravednosti, prije svega prava, određuju razložni ljudi (idealni zakonodavci). Međutim, smatramo da sadržaje pravednosti ne utvrđuju imajući u vidu samo svoje apstraktne karakteristike racionalnih i razložnih bića, nego raznolika prava i sposobnosti. S obzirom na svoju osobinu razložnosti, koja pretpostavlja nepristranost, utvrđuju prava i sposobnosti koje treba zaštititi univerzalno. Na taj su način i bića koja nemaju sposobnost racionalnosti i razložnosti obuhvaćena u doseg pravednosti.