San o genocidu

Abstract

U ovom tekstu, polazeći od pandemije COVID-19 i javnih reakcija koje su je pratile, tematizira se Foucaultovo osmišljavanje pojmova biopolitike i biomoći. Za tu ćemo svrhu najprije utvrditi korpus njegovih radova relevantnih za pitanje biopolitike, s obzirom na to da ono – za razliku od zastupljenih predmetnih područja u Foucaultovu ranijem opusu – nije dobilo zasebnu studiju. Tako ćemo fokus suziti na period od 1974. do 1976. godine, u kojemu Foucault ispisuje pet (za razumijevanje biopolitike) presudnih tekstova, od kojih onaj završni – »Pravo smrti i moć nad životom«, kao jedini s biopolitikom kao ekskluzivnim predmetom, donosi nešto što bi se moglo shvatiti kao Foucaultovo definitivno tumačenje njezine geneze i pozicije u modernim tehnologijama moći. U drugom dijelu teksta analiziramo pojmovnu strukturu biomoći i mjesto koje unutar nje zauzimaju disciplina i biopolitika, a zatim se preusmjeravamo na Foucaultovo konačno određenje biopolitike kao tanatopolitike, kako bismo postavili pitanje o tome je li cijela ta perspektiva zapravo distopijska. No, pronalazimo da nije, s obzirom na to ovisi od njegova shvaćanja odnosa moći, po kojemu je otpor primaran, a moć izvedena. Potom u završnom osvrtu konstatiramo da Foucaultovo tematiziranje biopolitike ne može pružiti zaklon nijednoj od današnjih antibiopolitičkih tendencija.