Abstract
The article tries to present Socrates' understanding of the task of philosophy step by step with reference to contemporary interpretations. Along the way, an inevitable obstacle is encountered, and that is the problem of the contemporary meanings of Socrates 'philosophy. Socrates did not leave a written trace behind, so we draw knowledge about his philosophy and life from the main testimonies, which are the writings of Aristophanes, Xenophon, Plato and Aristotle. Given our acceptance and affection for certain testimonies, we are moving further and further away from the definition of historical Socrates. The paradox of this distancing, is shown in the fact that Socrates in this way in his mental heritage becomes closer to us as our contemporary. But what cannot be ignored is the fact that Socrates, with his philosophy, left an indelible mark in the development of the whole of philosophical thought and the determinants of modern culture as a whole. The transition from the question of nature to the question of human life, through the introduction of a method aimed at eliminating misconceptions and the possibility of determining the right direction for action, is what makes Socrates one of the most important philosophers and leaves him in today's view of the source of modern thought.
Highlights
U članku se nastoji stupnjevito prikazati Sokratesovo shvaćanje zadaće filozofije s osvrtom na suvremene interpretacije
To je iskorak koji predstavlja okret od pitanja prirode i osvrt na ljudske probleme koji čini Sokrates, dajući praktično osnove humanističke i društvene misli
Iako postoje različite pretpostavke reakcije na proročništvo, Guthrie navodi neke od pogrešnih hipoteza učenjaka, a to su posmatranje Sokratesa iako religioznog, ipak ne toliko „ortodoksnog pobožnjaka da bi dopustio da mu delfijsko proročište utiče na cjelokupan život“ (Guthrie, 2006, 389)
Summary
Proročište koje se predstavlja kao prekretnica u Sokratesovom životu, odnosi se na priču o Herefonovom odlasku u Delfe s pitanjem: da li postoji neko mudriji od Sokratesa, na što Pitija odgovora, da nema niko mudriji od njega. Druga hipoteza koja se odnosi na razumijevanje proročišta kao lažnog mjesta i obilježja događanja, odnosno, što se pokazuje kroz nastojanje da se pokuša opovrći epizoda sa proročištem, kako bi bilo dokazano da on sigurno nije najmudriji. Kako navodi Guthrie: „Možemo se zadovoljiti znanjem da je to bilo nešto što je sam Sokrat uzimao ozbiljno, te da su njegove obrazovne djelatnosti za njega bile pitanje izvornog poziva“ (Guthrie, 2006, 387). Sokrates je savjetovao prijatelje o rješenjima koja se odnose na svakodnevne stvari i to onda kada je vjerovao da će ono što kaže imati ispunjenje. „Da se postolar treba držati svojih stvari i nije tako nepolitička izjava kao što može zvučati“ (Guthrie, 2006, 393). Svakako ga na osnovu toga ne treba imati u vidu kao antidemokratu time što je ukazao na pretvaranje izbora sudionika u vlasti igrom koja iskustveno ne donosi napredak. Sokrates biva odan vladavini zakona, smatrajući to najboljim oblikom vladavine, koji se uspostavlja uz dogovor svih članova države i koji se nameće kao obavezujući za poštivanje i primjenu kroz djelovanje
Sign-in/Register to view highlights & summary Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
