Abstract
U opusu hrvatske skladateljice Dore Pejačević, posebno mjesto zauzimaju solo pjesme, koje otvaraju mogućnosti za produbljivanjem umjetničkog izraza. Na primjeru pjesama iz ciklusa Mädchengestalten op. 42 i Verwandlung op. 37, u radu su istaknuti postupci skladanja koji su osobito podređeni meditacijskom pristupu odabranim pjesničkim uradcima i dosezanju stanja uvelike odmaknutih od kasno-romantičarskih tendencija. U tom smislu se glazbeni jezik Dore Pejačević može okarakterizirati kao sintetski, budući da se na poseban način nadograđuje, kako impresionističkim, tako i ekspresionističkim elementima. Pored kromatiziranja i zgušnjavanja akordnog tijeka, te zahvaćanja udaljenih tonaliteta, u ukupnom je izričaju naglašen i koloristički tretman glazbenih komponenti, kao i evolucijski postupci koji su europsku glazbu doveli do prevazilaženja tonaliteta. Ti su postupci vidljivi u emancipiranju kromatskih neakordnih tonova, polarnim odnosima akorda, statičnim harmonijama i atonalitetnim odsječcima koji proizlaze iz polifonizacije kromatiziranih unutarnjih dionica. Očuvanje jedinstva forme uz spomenuto sintetsko bogatstvo, posebno je skladateljsko umijeće koje se ističe i kao najznačajnija odlika hrvatske skladateljice.
Sign-in/Register to access full text options 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a callDisclaimer: All third-party content on this website/platform is and will remain the property of their respective owners and is provided on "as is" basis without any warranties, express or implied. Use of third-party content does not indicate any affiliation, sponsorship with or endorsement by them. Any references to third-party content is to identify the corresponding services and shall be considered fair use under The CopyrightLaw.
