Pokus samogenerirane privremene sljepoće

Abstract

Članak opisuje kvalitativnu studiju samogenerirane sljepoće, a temelji se na fenomenološkoj metodi istraživanja i introspekcije – istraživanje na osobnom iskustvu. U prvom pokusu nominalni podaci koje je dobio istraživač kao slijepa osoba kodiraju se i kategoriziraju. Pokus samogenerirane sljepoće ponavlja se u skladu s dobivenim kategorijama, a provodi se u skladu s postupcima fenomenološkog istraživanja. Rezul tati pokazuju da svijet slijepih nije samo ograničen svijet onih koji vide; i on je vijabilan, sveobuhvatan, pun. Istina je da je strukturalno drukčiji jer se temelji na osjetilu dodira, koji je strukturalno posve drukčiji nego vid. Istraživanje na osobnom iskustvu pokušava iz druge perspektive otvoriti novi aspekt doktrine sljepoće na području doživljavanja slijepih. Povećana pažnja, osjetljivost osjetila i usredotočenost na ovdje i sada kod slijepih osoba također mogu biti povezani s punom svjesnošću (mindfulness). Ključne riječi: fenomenologija, puna svjesnost (mindfulness), istraživanje na osobnom iskustvu, sljepoća