Abstract
U radu se analiziraju crteži splitske rezidencije cara Dioklecijana koji su svojevremeno pripadali renesansnom arhitektu Andrei Palladiju, a jedini su poznati renesansni crteži najvažnije kasnoantičke građevine na istočnoj obali Jadrana, danas u zbirkama Royal Institute of British Architects u Londonu i vojvode od Cavendisha u Chatsworthu. Podrobna ispitivanja tehnike, papira i rukopisa te duktusa crteža potvrdila su dosadašnje mišljenje dijela kritike da je tlocrt careva mauzoleja djelo nepoznatog autora obogaćen kasnijim Palladijevim skicama te da je prikaz portala crtan istom rukom. Oba su nastala najvjerojatnije u Vicenzi u trećoj četvrtini 16. stoljeća. Tlocrt palače načinio je na temelju nekog ranijeg predloška sam Palladio. Neka verzija tlocrta palače koji kopira vicentinski arhitekt vjerojatno je ostala u Splitu te je u 18. stoljeću postala predloškom grafičke prikaze Palače koje objavljuje Daniele Farlati (koji ne preuzima prikaze izravno od Johanna Fischera von Erlacha, kako se do sada smatralo)
Highlights
Veroneseove skice, kao i sporadične uporabe sličnih elemenata u njegovim slikanim kompozicijama, nisu dakako arhitektonske snimke splitskog kompleksa, već vrlo inventivna fuzija antikvarnih studija i suvremene arhitekture koja svjedoči o kolanju znanja i inspirativnosti pojedinih rješenja
It is likely that a version of the palace ground-plan which had served as a model to Palladio remained at Split and that the drawings published by Daniele Farlati in the eighteenth century relied on it rather than on those produced by Johann Fischer von Erlach, as it was argued until now
Summary
Sumarni tlocrt palače čuva se u Chatsworth House kao 21. list u mapi broj XXXVI. zbirke vojvode od Devonshirea (sl. 4).[26]. Campi su se kao mjera za površinu upotrebljavali prvenstveno na području Mletačke Republike, a kada naznačeni broj preračunamo u metre koristeći vicentinsku regulu, površina palače iznosila bi oko 70 000 m2, što je više nego dvostruka površina od stvarne. Crtež su kao prikaz dijela Dioklecijanove palače identificirali već Ambrose Poynter i Thomas Donaldson u zbirci vojvode od Devonshirea tada u Chiswicku, pritom ga ne smatrajući Palladijevim, što je na temelju pisama britanskih arhitekata objavio Antonio Magrini na talijanskome jeziku 1845. Godine i to na temelju crtačkog duktusa i načina pisanja abrevijacija mjera, pri čemu ukazuje i na sličnost sumarno skiciranih struktura s rekonstrukcijom Agripinih termi vicentinskog arhitekta.[30] Britanski će povjesničar također uočiti postojanje i druga dva crteža mauzoleja u zbirci RIBA, a za chatswortski će list pretpostaviti provenijenciju iz zbirke Iniga Jonesa. Konačno će Erika Naginsky donijeti nešto proširenu analizu crteža u svome tekstu prvenstveno fokusiranom na Roberta Adama, uz napomenu da se radi o jednom od prvih arhitektonskih crteža grada-palače.[32]
Sign-in/Register to view highlights & summary Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a callDisclaimer: All third-party content on this website/platform is and will remain the property of their respective owners and is provided on "as is" basis without any warranties, express or implied. Use of third-party content does not indicate any affiliation, sponsorship with or endorsement by them. Any references to third-party content is to identify the corresponding services and shall be considered fair use under The CopyrightLaw.
