Abstract

Rezultati multidisciplinarnih istraživanja pokazuju da međusobna povezanost, potpora, pozitivna obiteljska atmosfera, način i razina komunikacije u obitelji i širem društvenom okruženju mogu da potiču, ali i da osporavaju i ograničavaju razvoj ličnosti. U radu polazimo sa stanovišta pitanja o obiteljskoj komunikaciji i koheziji s ciljem poticanja daljnjih mogućnosti u osnaživanju obitelji a time i pronalaženja konceptualnih modela u podizanju razine pozitivnih obiteljskih odnosa i zdravog razvoja djece.
 Rezultati istraživanja, koje se provodilo 2010. i 2016. godine u sklopu znanstvenog projekta „Pedagoški aspekti odnosa u obitelji“ (Zloković, 2012) longitudinalnom primjenom Olsonovog modela kao konceptualnog modela za mjerenje obiteljskog sistema, pokazuju neuravnotežene obiteljske odnose - ekstremno visoku i ekstremno nisku povezanost na skali obiteljske kohezivnosti. Visoki rezultati na emocionalnoj povezanosti mogu ukazivati na otežani razvoj buduće neovisnosti individue, a niska povezanost na kaotične odnose u obitelji. I na skali za ispitivanje komunikacije roditelj – dijete pokazuju se također dvije ekstremne skupine ispitanika. Na jednoj strani nalaze se ispitanici čiji odgovori ukazuju na neprimjerenu, nejasnu, ambivalentnu komunikaciju u obitelji i na suprotnom kraju ispitanici koji sa svojim roditeljima komuniciraju na visokoj razini što je jedna od pretpostavki koja pridonosi visokim rezultatima na skali kohezivnosti.
 Dobiveni rezultati doprinose pedagoškoj znanosti, posebno obiteljskoj pedagogiji, kao i praksi u određivanju preventivnih i intervencijskih aktivnosti usmjerene na optimalno funkcioniranje i osnaživanje obitelji.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call