Abstract
Ovaj rad pruža pregled komunikacijskih aktivnosti hrvatskih muzeja tijekom pandemije COVID-19 i njihovu prilagodbu izazovima koje su nepredvidive okolnosti donijele u suvremeno društvo. Uočavaju se značajne promjene u kontekstu komunikacije, što se odrazilo na cjelokupan muzejski sektor. Koristi se analiza sadržaja kao glavna istraživačka metoda kako bi se odgovorilo na postavljena istraživačka pitanja o tome u kojoj mjeri mrežne stranice, kao temeljni komunikacijski kanali i alati u digitalnom okruženju, ispunjavaju određene parametre za ostvarivanje dvosmjerne komunikacije s ciljnim javnostima. Istraživanje je također obuhvatilo integraciju Web 2.0 alata i učestalost korištenja društvenim mrežama od strane hrvatskih muzeja. Analitička matrica izrađena je na temelju postavljenih dijaloških principa (Kent i Taylor 1998), prilagođenih muzejima referenciranjem drugih znanstvenih radova, provedenih istraživanja i izvještaja o utjecaju COVID-19 pandemije na muzeje, kao i preporuka čelnih organizacija o potrebama izmjene komunikacijskih aktivnosti, posebno u smjeru intenziviranja online komunikacije. Istraživanje je identificiralo ključne izazove s kojima su se muzeji suočavali tijekom pandemije i sugeriralo prilagodbe strategija komunikacije kako bi se prikladno odgovorilo na te izazove. Rad doprinosi boljem razumijevanju evolucije komunikacijskih praksi u muzejskom sektoru usred izvanrednih suvremenih događaja kao što je bila pandemija COVID-19.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
