Abstract

By ratifying the Istanbul Convention, which requires Member states to incriminate stalking, an obligation has been created for the Republic of Serbia to amend its criminal legislation by imposing this criminal offense. Bearing in mind that Convention does not specify the essential features of stalking in detail, the experience of those countries that have already prescribed it, served as a model for the Criminal Code of Serbia. By recognizing the fact that stalking was not incriminated in comparative legislation in a unique way, the author proposes answers to some of the controversial issues regarding this incrimination. Namely, the author deals with the following issues concerning the criminal offense of stalking: 1) how we should appreciate the condition of repeating the acts of execution in relation to stalking; 2) the problem connected with the circle of acts of execution that should represent an act of stalking; 3) the issue regarding the fact whether the consequences for the existence of completed criminal offense should be required; 4) in the context of those legislations which require the consequence the issue is whether the consequence of a criminal offense should be judged subjectively on the basis of the victim’s experience or objectively on the basis of the standards of an average citizen; 5) the circle of people who can be considered as a passive subject (victim) of stalking; and 6) the type of subjective element of crime required for the existence of stalking. Recognizing the disadvantages of the de lege lata rule, above all, wide zone of punishability, as well as the absence of consequence in the most of the acts of execution, in the concluding considerations, taking into account the comparative law solutions, it is mentioned proposals for de lege ferenda amends of the existing legal solution, with the aim of improving its application in future court practice. In that context, it is concluded that the criminal offense of stalking should be prescribed as an intentional unauthorized persistent execution of actions, against the will of another person, over a long period of time, causing a state of his or her sense of distress and fear for his or her own safety or security of the close person. By adopting the proposed de lege ferenda solution, the legal certainty would be strengthened and, in practice, it would be much easier to prove the existence of this criminal offense since that at least two serious objections of the existing solution would be removed: the problem of the wide zone of punishability in the context of stalking and the absence of consequence in the most of the acts of execution as well.

Highlights

  • S jedne strane, postoje zakonska rešenja koja zahtevaju od tužilaca da dokažu da je izvršenjem proganjanja učinilac išao za tim da izazove kod žrtve strah od smrti ili teške telesne povrede, dok druga traže da se utvrdi da je usled postupanja učinioca žrtva bila izložena narušavanju psihičke stabilnosti (Catalano, 2012, p. 3)

  • U pogledu definisanja proganjanja u Istanbulskoj konvenciji, čija ratifikacija je stvorila obavezu i za Republiku Srbiju da inkriminiše ovo krivično delo, treba ukazati na to da Konvencija nije otišla dalje od njegovog uopštenog određenja

  • Imajući u vidu kako ratio legis ove inkriminacije tako i ultima ratio karakter krivičnog prava, jedino ima smisla da se de lege ferenda normira rešenje koje podrazumeva preduzimanje radnji izvršenja u dužem vremenskom periodu, pri čemu taj vremenski interval ne treba ceniti pomoću objektivnih parametara nego iz perspektive i na osnovu doživljaja žrtve od slučaja do slučaja

Read more

Summary

Uvodna razmatranja

U krivičnopravnoj literaturi se, uopšteno govoreći, pod pojmom proganjanja podrazumeva ponašanje za koje je karakteristična upornost i ponavljanje, a podobno je da kod lica prema kojem je upravljeno izazove psihičku nesigurnost i strah (Stojanović, 2017, p. 3). U tom smislu su iskustva zemalja koje su već normirale odredbe o proganjanju poslužila kao model za propisivanje ovog krivičnog dela u Krivičnom zakoniku Srbije (dalje u tekstu: KZ), Uprkos tome što danas niz zemalja kako iz anglosaksonskog tako i iz kontinentalno-pravnog sistema inkriminiše proganjanje, i dalje postoji niz spornih pitanja u pogledu obeležja bića ovog krivičnog dela. Zakonodavna rešenja se razlikuju u pogledu sledećih pitanja: 1) kako ceniti uslov ponavljanja radnje izvršenja, odnosno koliko vremena treba da protekne da bi moglo biti reči o ovom krivičnom delu; 2) koje sve radnje treba da predstavljaju radnju izvršenja; 3) da li treba zahtevati posledicu za postojanje dovršenog krivičnog dela; 4) kod onih zakonodavstava koja predviđaju proganjanje kao posledično delo, da li posledicu krivičnog dela treba ceniti subjektivno na osnovu doživljaja žrtve ili Nikola V. Stoga je tekst koji sledi posvećen krivičnopravnoj analizi navedenih spornih pitanja kod proganjanja, uz ukazivanje na moguće pravce de lege ferenda izmena

Sporna pitanja kod definisanja proganjanja u Istanbulskoj konvenciji
Definisanje proganjanja u uporednom pravu
Proganjanje u zakonodavstvima zemalja anglosaksonskog pravnog sistema
Proganjanje u zakonodavstvima zemalja kontinentalno-pravnog sistema
Proganjanje u zakonodavstvima bivših jugoslovenskih republika
Sporna pitanja kod proganjanja u Krivičnom zakoniku Srbije
Zaključna razmatranja
Summary
Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call