Abstract

Prevodeći pesmu Lóláb Pala Bendera iz zbirke Tegnap egyszerűbb volt (1993), prevodilac je, na osnovu naslovne i osnovne metafore, naslutio da se pesnik zalaže za temeljna svojstva opšteljudske kulture, gde prožetost duhom ne poznaje nacionalnu, rasnu pa ni umetničku isključivost. Oslanjajući se na pesmu Esti utazás, Le Journal Šandora Vereša (1953), Bender istomišljenički varira Vereševu inovativnu involuciju do oniričke figure, bliske Pegazu, odnosno Kentauru. Želeći da nadvladaju opasna i gordeljiva stanja, umetnici neretko pribegavaju duhovitim inter-specijalnim transformacijama. Konjska arija mađarskih pesnika jeste trijumfalno oglašavanje umetnosti nad sve agresivnijim zvaničnim jezikom. To je i čežnja za spasonosnim prožimanjem kulture i „nature“.

Full Text
Paper version not known

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call