Abstract
Tekst potvrđuje zagrebačku protokonceptualnu skupinu Gorgona kao antiestetsko i antislikarsko društvo, koje nastoji inicirati reviziju zatečene umjetnosti, desakralizirati umjetničko stvaranje, sekularizirati umjetničko djelo i njezinu poruku. Protegnula se Gorgona u prostor mentalne slobode i demistifikacije samog jezika umjetnosti. U gorgonaškim rukopisima stvarnost likovnog djela pregnantno i dojmljivo nastupa kao nešto samostalno i samodostatno, slobodno od tradicionalnih, kanoniziranih, propisanih i akademiziranih navada predstavljačkog slikarstva. Kritičko preispitivanje funkcije umjetnosti i umjetničkog jezika otkrilo je gorgonašima konvenciju slike kao neprimjerenu etici umjetnosti. Slikanje – sada doživljeno kao zastarjeli i potrošeni instrument umjetničke ekspresije – nastoji se svesti na minimum, a zapravo ga – konceptualno – nastoje izbaciti iz konteksta umjetničkog, premda si članovi grupe – izvan gorgonaških aktivnosti – dopuštaju i slikanje. Gorgonaši afirmiraju bihevioralnu i verbalnu poziciju umjetnika, pa se o mediju „čistog” slikarstva može govoriti tek u kontekstu njegove negacije. Rad posebice predstavlja antislikarske radove Josipa Vanište kojima nadilazi i nadvladava pojam slike, pretvarajući je u tekst.
Highlights
The author confirms Zagreb’s proto-conceptual art group Gorgona as an anti-aesthetic and anti-painting association, which sought to initiate a revision of the existing art, desacralize artistic creation, and secularize the artwork and its message
This paper focuses particularly on the anti-painting works of Josip Vaništa, in which he transcended and superseded the idea of a painting by turning it into a text
„Sve je bila antislika, antitekst, antidrama, sve anti, kontra, samo nikad ‘za’, malo pozitive, nikakve katarze”, sjeća se Seder.[2] Članovi skupine unijeli su iskre pobune spram tradicionalnih slikarskih tehnika, ali – u slikarstvu – i protiv samog pojma slike
Summary
The author confirms Zagreb’s proto-conceptual art group Gorgona as an anti-aesthetic and anti-painting association, which sought to initiate a revision of the existing art, desacralize artistic creation, and secularize the artwork and its message. – 1966.), koja je s vremenom stekla kultni status i povijesno već potpuno potvrđeni položaj prijelomne pojave na suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj sceni, u prvom redu sudjelujući u vrlo važnom procesu promjena i prelazaka jezičnih paradigmi, kao prijelomnog stadija od kojeg započinje u osnovi bitno drukčije shvaćanje umjetničkog jezika i umjetničkog ponašanja u sredini Gorgonina djelovanja. Danas je nedvojbeno da promjene što ga u izričaj unose gorgonaši nisu bile samo jezičke naravi i nije se odnosila samo na status umjetničkog predmeta; naprotiv, u toj su promjeni bili sadržani i drugi sociološki, ideološki, etički momenti.
Sign-in/Register to view highlights & summary Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a callDisclaimer: All third-party content on this website/platform is and will remain the property of their respective owners and is provided on "as is" basis without any warranties, express or implied. Use of third-party content does not indicate any affiliation, sponsorship with or endorsement by them. Any references to third-party content is to identify the corresponding services and shall be considered fair use under The CopyrightLaw.
