Integracija imigranata u Hrvatskoj

Abstract

Migracije i s njima povezano pitanje integracije ne samo da djeluju na ekonomiju pojedine države, nego utječu i na cjelokupno društvo. Radi se o procesu koji utječe na društveno povjerenje, sigurnost i na promjene unutar političkog sustava. Potreba za razvojem hrvatske integracijske politike događa se sve ubrzanije jer broj stranih radnika, tražitelja azila i izbjeglica tako brzo raste da je njihova vidljivost danas neoporeciva, dok istodobno Hrvatska nema ni migracijsku ni integracijsku strategiju. Predstavljanje načela učinkovitog integracijskog modela ključan je dio ovog rada, koji pri tome uzima u obzir propuste zemalja bogate imigracijske prošlosti. Osnovna teza rada je da integracija, kako bi uspjela, ne smije ciljati samo na potrebe imigranata, nego je nužno da uzima u obzir i potrebe domicilne zajednice te apsorpcijski kapacitet određenog društva. Preporuke rada su: 1. Spriječiti separaciju – primarni problem nije diskriminacija imigranata, već njihova samoizolacija; 2. Jasno definirati što hrvatsko društvo očekuje od imigranata; 3. Integracija nije samo učenje jezika, nego i tradicije, kulture, prošlosti i normi ponašanja useljeničkog društva; 4. Integracija je u slučaju određenih imigrantskih skupina izazovnija; 5. Nužno je značajno usporiti tempo useljavanja – vratiti sustav kvota; 6. Otvoriti široku javnu raspravu, oslobođenu ideološkog pristupa i etiketiranja (ali i nijekanja postojanja zabrinutosti); 7. Integracija treba biti usklađena s hrvatskim okolnostima, a ne prepisana; 8. Integracija nije samo ponuda nego i obveza.