Inquiries in the Context of Transnational Crime

Abstract

Članak nastoji praktičarima ponuditi odgovor na pitanje kako naložiti provođenje izvida u inozemstvu i kako postupiti kod zaprimanja zahtjeva u provedbi izvida izdanih od stranih država u okviru međunarodne policijske ili pravosudne suradnje. Autori uvodno definiraju pojam izvida kao neformalnih radnji koje se poduzimaju u predistražnoj fazi postupka kako s aspekta pozitivnih propisa Europske unije (dalje: EU) i sudske prakse Republike Hrvatske tako i s aspekta zakonskihrješenja i prakse drugih država članica EU-a. Nadalje, autori se bave i pitanjem dokazne snage izvida, razlikama u pravnim sustavima država članica EU-a u vezi s odlučivanjem o zakonitosti dokaza koji će se koristiti na raspravi i na kojima će se temeljiti presuda, kao i uvjetima pod kojima se dokaz pribavljen u inozemstvu smatra zakonitim dokazom u domaćem kaznenom postupku. Članak nudi odgovor na uvodna pitanja s obzirom na važeće instrumente pravosudne i policijske suradnje,s posebnim naglaskom na obavijesnim razgovorima s građanima koji se nalaze u inozemstvu, budući da navedena izvidna radnja predstavlja poseban izazov za praktičare. Zaključno, u članku se upozorava na postojanje pravnih praznina čije prevladavanje zahtijeva ili veću harmonizaciju kaznenog procesnog prava na razini EU-a ili izradu novog „instrumenta“ pravosudne, odnosno policijske suradnje.