Abstract
Tradicija pisanja mevluda na bosanskom jeziku duga je više od stoljeća, ali je mevlud kao književni žanr najčešće ostao van okvira razmatranja filoloških istraživanja. To vrijedi i za frazeološka istraživanja, jer niti jedan mevlud nije bio izvorom za frazeološku građu konsultiranim rječnicima, što je dodatni signal da se lingvistička istraživanja posvete ovom književnom obliku u bosanskom jeziku. Mevlud kao takav posjeduje značajan broj idiomskih skupina iz razloga što izražava autentičnu sliku svijeta iskazanu vrijednosnim sudovima kolektiva, a sam mevlud baštini vrijednosni sud kolektiva s obzirom na temu koju obrađuje. Budući da forma mevluda ima svoja ograničenja jer je pisan u stihu, takva strukturalna odlika utjecala je na sastav i upotrebu idiomskih skupina. Stoga se ovaj rad bavi Hodžićevim Mevludom te ispituje u kakvom su odnosu njegov jedanaesterački stih i sastav idiomskih skupina. Analizirana građa potvrđuje da je odabrani mevlud bogat izvor frazeološke slike svijeta, ali i to da je autor svjesnim intervencijama utjecao na sastav dvije trećine upotrijebljenih idiomskih skupina. Te dvije trećine grupirane su prema vrsti intervencije na varijante idiomskih skupina i okazionalizme idiomskih skupina prema načinu na koji se intervenira, tj. prema dubini autorske korekcije osnovne slike idiomskih skupina iz uzualnih oblika zabilježenih u rječnicima.
Sign-in/Register to access full text options 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
