DOBROVOLJNA HIPOTEKA POD „OKRILJEM“ NOTARA, ADVOKATA, SUDA ILI NEKOG TREĆEG - PITANJE SIGURNOSTI

Abstract

Hipoteka je zasigurno institut koji intrigira pravne krugove na globalnoj razini. Razlog tome je vrlo jednostavan, hipoteka je u korelaciji sa velikim imovinskim vrijednostima: potraživanjima povjerilacai nepokretnostima koje služe obezbjeđenju potraživanja. Porast prekograničnih transakcija, razvoj informacione tehnologije, ideja stvaranja jedinstvenog pravnog okvira za hipoteku kao što je trenutno aktuelna tema Eurohipoteke, su čimbenici koji podstiču da se i u Bosni i Hercegovini stvori siguran pravni okvir. Sagledavajući zakonska rješenja uspostave dobrovoljne hipoteke od nastanka dejtonske BiH do danas, hipoteka se može analizirati kroz tri etape: ugovornu i sudsku hipoteku koja je vukla korijene iz izvršne i vlasničko-pravne materije nekadašnje regulative SFRJ, zatim kroz notarski obrađeni ugovor o hipoteci i na kraju etapa koja je uslijedila nakon Odluke Ustavnog suda u FBiH U-15/10. Pitanje koje se nameće jeste upravo koji je to modalitet sporazumne hipoteke koji će pružiti pravnu zaštitu u najvećoj mogućoj mjeri, a za isto se veže i pitanje odgovornosti lica pod čijim se „okriljem“ kreira titulus za konstituisanje hipoteke. Obzirom na stremljenje ka mondijalizaciji prava osiguranja potraživanja, bitno je znati šta će biti ratio legis izmijenjene regulative nakon Odluke Ustavnog suda FBiHu pogledu pravnih poslova koji za predmet imaju sticanje i prenos stvarnih prava na nekretninama - in concreto hipoteke, kakve će biti posljedice heterogenosti uređenja ovog pitanja u BiH i da li će novi zakon obezbijediti dovoljno pravne sigurnosti i biti adekvatna podloga za pridruživanje BiH novim svjetskim tokovima. Ključne riječi: dobrovoljna hipoteka, sudska hipoteka, ugovorna hipoteka, notarski obrađen ugovor, značaj notarske forme, zalaganje i promet nepokretnosti, notar, pravna sigurnost