Abstract
Britanci su putovali Dalmacijom već u Srednjem vijeku i posjećivali njezine gradove na putovanjima koji su ih vodili u Svetu zemlju gdje su mnogi sudjelovali u križarskim ratovima. Njihovo zanimanje za tu zemlju variralo je od vremena do vremena. U Srednjem su vijeku to najčešće bile crkve i mjesta hodočašća, dok se već od 17. stoljeća pojavljuju i nova zanimanja (arhitektonski spomenici, priroda, prirodni resursi). U 19. stoljeću oni se bave problemima povezanim s novim strujanjima u engleskom političkom i znanstvenom životu. Putopisci 19. stoljeća prave razliku između materijalnih spomenika i duhovne sposobnosti dalmatinske populacije, priznajući vrijednost umjetnosti, ali ističući nevjericu u mogućnost i sposobnost domaćeg stanovništva, Hrvata, kao autora takvih spomenika. Stoga se iz njihovih djela (Wilkinson, Paton, Jackson) mnogo saznaje o samim autorima i oficijelnoj politici njihove zemlje prema malim narodima i njihovoj kulturi i vidi da oni ne odobravaju jačanje njihove nacionalne i kulturne samostalnosti. S obzirom da je većina putopisa bila poticana ili čak financirana od značajnih britanskih institucija zacijelo su ti putopisi imali znatnog utjecaja na formiranje mišljenja i stavova koji se mogu pratiti do današnjeg dana.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
