Abstract

U ovom se članku opisuje komemorativni događaj koji se održava u Janču pokraj Ljubljane te ga se smješta u širi okvir diskursa komemoracija u postsocijalističkom kontekstu u Sloveniji. Načini postizanja ritualizacije prošlosti i sadašnjosti te posredovanja između njih analiziraju se pomoću vizualnih i zvučnih sredstava stvaranja afektivnih atmosfera. U tom je diskursu glazba sredstvo koje objedinjava kako sudionike događaja tako i odnose prošlosti prema sadašnjosti. Članak se bavi reaktualizacijom partizanskih pjesama u kontekstu zborskog pjevanja nakon 1991. godine, a ističu se razlike između reaktualizacije kod aktivističkog i “tradicionalnog” zbora. Politička polarizacija utemeljena na različitim interpretacijama povijesnih događaja iz razdoblja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata u postsocijalističkoj Sloveniji odražava se i u heterogenim iskustvima glazbenih izvedbi skladbi iz razdoblja narodnooslobodilačkog pokreta. Ta se tvrdnja ilustrira citatima iz osobnih narativa pjevača zbora Zora Janče sakupljenih nakon komemorativnog događaja. Narativi otkrivaju internu dinamiku koja se povezuje s osobnim doživljajem pjevanja kao i s odjecima kolektivnog pamćenja, prošlosti, povijesti, politike i osobnih iskustava. O heterogenosti doživljaja raspravlja se iz perspektive uloge koju uvježbana ili simulirana afektivnost ima pri stvaranju koherentne afektivne atmosfere.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call