Could the end be any more beautiful?

Abstract

Cilj palijativne skrbi je poboljšati i/ili očuvati kvalitetu života kako za pacijente oboljele od bolesti koje im ugrožavaju život tako i za njihove obitelji. To se postiže prevencijom i ublažavanjem patnje, ranim prepoznavanjem i liječenjem problema u fizičkoj, psihičkoj, socijalnoj ili duhovnoj dimenziji. Palijativna skrb djeluje tako da potvrđuje život, a smrt promatra kao prirodan proces. Ona niti ubrzava niti odgađa smrt. Cilj ovog rada je prikazati iskustva stečena tijekom tzv. praćenja rada (job shadowing) palijativne skrbi u Diakonissen-Stiftungs-Krankenhaus Speyer u Njemačkoj. Palijativna skrb u Njemačkoj doživjela je dinamičan razvoj tijekom posljednjih pedeset godina. U kontekstu palijativne skrbi, gdje je empatija, senzibilitet i sposobnost pružanja podrške pacijentima od ključne važnosti, praćenje rada omogućuje stjecanje tih vještina kroz promatranje stručnjaka u interakciji s pacijentima i obiteljima. Iskustvo stečeno tijekom praćenja rada njihova rada predstavlja jedan od boljih oblika usavršavanja strukovnih nastavnika, kojima se proširuju kompetencije u području palijativne skrbi, a učenicima se nude najsuvremenija saznanja u provođenju toga oblika zdravstvene njege.