Abstract
Mikrobiološko onečišćenje površine trupova životinja neizbježno nastaje pri klaoničkoj obradi ili je rezultat ozbiljnih higijensko-tehnoloških propusta. Cilj je svih mjera dobre higijenske i proizvođačke prakse postići što bolji mikrobiološki status trupa odnosno što manju populaciju bakterija indikatora onečišćenja te smanjiti incidenciju patogenih bakterija. Ponekad te mjere ne daju učinka, te se pristupa dekontaminaciji trupa, najčešće toplom vodom ili blagim otopinama organskih kiselina, mliječne ili octene. Uspješnost dekontaminacije trupova organskim kiselinama ovisi o mnogobrojnim čimbenicima; razini inicijalne kontaminacije, vrsti i osjetljivosti određene vrste mikroorganizma, načinu primjene otopine organske kiseline i trajanju izlaganja, koncentraciji i pH vrijednosti, temperaturi kiseline i trupa koji se tretira, tlaku primjene i kombinaciji navedenih čimbenika. Kemijska dekontaminacija ne smije imati štetan utjecaj na konačni proizvod i okoliš. Dekontaminaciju nikako ne treba doživljavati zamjenom za dobru higijensku praksu, odnosno alatom rješavanja neodgovorne nehigijenske obrade trupova.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
