Abstract

Jugonostalgija je prisutna u televizijskom sadržaju, prvenstveno u zabavnom i informativnom (serije, filmovi i vijesti), od raspada Jugoslavije. Jedan od posljednjih primjera prizivanja proslosti i metanarativa koji se vezuju za Jugoslaviju jeste emisija kolažnog tipa pod nazivom „Sou svih vremena“, koja se emitovala na RTS-u (Radio-televizija Srbije) i na drugim televizijama u regionu. U radu se nastojalo prepoznati koje su uloge nostalgije i naratora/ki te kako je predstavljano proslo vrijeme, to jest vrijeme Jugoslavije. Emisija je koristena pri definisanju sadasnjosti kroz sistem binarnih pozicija, to jest Jugoslavija je služila kao kontrapunkt sadasnjosti tako sto su se upoređivala stara vremena i sadasnjost. Naratori drugog i treceg nivoa (svi osim svevideceg autora) bili su definisani kao katalizatori jugonostalgije, kao oni koji predstavljaju sponu između publike i vremena bratstva i jedinstva, kao moderatori (voditelj i voditeljka) te kao autori/kreatori svih narativa emisije i njenih dijelova (svevideci autori, kao i voditelj Nikola Kojo). Zapravo, oni su koristeni u svrhu reanimacije i rehabilitacije narativa o bivsoj Jugoslaviji u sadasnjost putem poziva na kolektivnu nostalgiju. Radi prisjecanja na bivsu Jugoslaviju, u emisiji su koristeni elementi metanarativa o bivsoj Jugoslaviji – slobodna zemlja, zemlja bratstva i jedinstva, zlatno doba, vrijeme bezbrižnosti i sigurnosti, doba pravih vrijednosti, doba nevinosti, stara dobra vremena i zemlja izobilja. Svi ovi elementi su opisivali proslo vrijeme u okviru spektakla (muzicke numere, ples i kviz), humora (skecevi, intervjui i kviz) te kolektivnog prisjecanja na život i popularnu kulturu bivse Jugoslavije, a pritom su se tadasnji odnosi i vrijednosti pozitivno interpretirali i repozicionirali.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call