Abstract
Oskudno uređenje proširenog vijeća Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u parničnom postupku i nedovoljno jasno naznačeni ciljevi koji se njime namjeravaju ostvariti, poticaj su za dublje istraživanje toga instituta i njegovu usporedbu sa sličnim institutima u komparativnoj praksi. S obzirom na to da se Hrvatska pri uvođenju novih instituta parničnog procesnog prava često oslanjala na njemačke pravne uzore, u radu se nastoji prikazati njemački model Velikog vijeća za građanske predmete i usporediti ga s hrvatskim uređenjem proširenog vijeća. Postojeći oblik ujednačavanja sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se provodi putem odjelskih sjednica iziskuje i odgovor na pitanje u čemu je razlika između instituta proširenog vijeća i odjelskih sjednica te kakav je njihov međusobni odnos. Posebno bi bilo važno znati kada i pod kojim će se pretpostavkama primijeniti neki od modela. Budući da autorica smatra da je za pravilan rad proširenog vijeća iznimno važna neovisnost i nepristranost, temeljne pretpostavke koje bi trebale biti ispunjene za njegov ustroj su pravno uređenje određeno zakonom, a ne podzakonskim aktom te način njegova određivanja koji mora biti transparentan i objektivno predvidljiv.
Sign-in/Register to access full text options 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
