Abstract

Rad obrađuje prijateljstvo Josipa Jurja Strossmayera, „prvoga sina Domovine“, s britanskim plemićem Johnom Emerichom Actonom, poznatim državnikom, književnikom i „sudcem povijesti“, te Strossmayerov odnos s Johnom Henryjem Newmanom, „Augustinom suvremenoga svijeta“. Razmotrena je razmjena dosad većinom neprevedenih pisama đakovačkoga „vladike“, kako se i sam često nazivao, i Williama Ewarta Gladstonea, „pučkoga Williama“ i tadašnjega britanskog predsjednika Vlade, i to poglavito u razdoblju od 1876. do 1892., a s angloameričkoga su motrišta, uz prosudbeno tumačenje, istraživački rasvijetljene nove spoznaje o Strossmayerovoj ulozi u preporodu hrvatske prosvjete, njegov stav prema južnoslavenskome pitanju i sveslavenstvu, kao i novopovijesna raščlamba dosegâ njegova istupa na Prvome vatikanskom saboru. Time je prevrednovan i Strossmayerov zagovor saveznoga državnog uređenja, razumijevanja za sjedinjenje kraljevinâ Dalmacije i Hrvatske te jamčenja da hrvatski jezik bude uveden u onodobnu službenu uporabu, a njegovo uljudbeno značenje opisano kao oživotvorenje preporodnoga latinskog pojma „svestranoga čovjeka“. Sve ove odrednice jednako spoznajno opisuju njegov prosvjetni značaj, jer samo je nekolicina hrvatskih devetnaestostoljetnih dostojanstvenika koji su ga utjelovili u svojim utjecajnim ličnostima.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call