Abstract

U radu je dat uporedno-pravni prikaz starosnih granica krivično-pravnog maloljetstva, kao dobnog okvira u kojem mlade osobe, zbog svoje nedoraslosti, uživaju posebni (povlašteni) krivično-pravni status. Kada je riječ o donjoj granici, kao granici nastupanja krivično-pravnog maloljetstva i odgovornosti, ona se kreće od šest ili sedam godina u pojedinim državama, pa sve do osamnaest godina. U većini evropskih država ova granica se veže za uzrast od 14 godina, što predstavlja minimalnu dob sposobnosti za kršenje krivičnog zakona koju predlaže Komitet UN za prava djeteta. U uporednom pravu značaj ove starosne granice je u pojedinim zakonodavstvima relativiziran propisivanjem dviju ili više takvih granica (u zavisnosti od težine krivičnih djela ili zbog primjene doli capax doktrine), kao i primjenom još nekih rješenja. S druge strane, u većini država krivično-pravno maloljetstvo traje do navršenih osamnaest godina, premda u pojedinim državama u SAD-u i nekim drugim vanevropskim državama ono prestaje i ranije. Značaj ove granice u pojedinim zakonodavstvima je relativiziran mogućnošću primjene maloljetničkog krivičnog prava i na (mlađe) punoljetne osobe, ali i mogućnošću upućivanja (transfera) maloljetnika na postupanje krivičnih sudova opće nadležnosti („sudova za odrasle“) i prije prestanka maloljetstva. U radu su analizirani međunarodni standardi koji se odnose na ova pitanja, kao i legislativna rješenja u državama iz regiona. Zaključno je konstatirano kako su rješenja koja sadrže maloljetnička krivična zakonodavstva država s prostora bivše SFRJ usklađena s međunarodnim standardima iz ove oblasti.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call