Abstract
Autorica u ovom radu prikazuje razvojni put scenografija i tehnologije izrade lutaka u Kazalištu lutaka Zadar u kontekstu hrvatskog lutkarstva druge polovice XX. stoljeća. Rekonstrukciju vizualne poetike započinje analizom prvih lutkarskih scenografija pedesetih i šezdesetih godina i analizom prvih pokušaja da se o scenografiji počne razmišljati kao o ravnopravnoj sastavnici scenskog izraza zajedno s animacijom, posebice govorom, potom iznosi manje poznate podatke o najvećem hrvatskom lutkarskom scenografu Branku Stojakoviću. Posljednje stranice posvećuje karikaturisti i scenografu Mojmiru Mihatovu koji na sasvim drugačiji način od svojeg prethodnika vizualno rješava lutkarsku scenu u skladu sa svojim shvaćanjem scenske umjetnosti.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
