Ritual ukopa na nekropoli Velike Mrdakovice

Abstract

Nekropola na Velikoj Mrdakovici, u blizini šibenskog Zatona, s kontinuitetom ukopavanja od 8./7. stoljeća prije Krista do oko početka 3. stoljeća poslije Krista, jedan je od najbolje istraženih lokaliteta takve vrste u Liburniji. U arheološkim kampanjama 1969. – 1974. otkriveno je oko 130, uglavnom rimskih, paljevinskih ukopa, dok je tijekom najnovijih istraživanja svjetlo dana ugledalo još njih petnaest. Izuzetno velik broj rimskodobnih grobova koji se datiraju od početka 1. do okvirno početka 3. stoljeća predstavlja reprezentativan uzorak na osnovi kojega se može rekonstruirati ili barem pokušati rekonstruirati ono što je oduvijek zaokupljalo pažnju struke – ritual ukopa. S obzirom na to da nemamo izravnih pisanih svjedočanstava koja bi nam iz prve ruke posvjedočila tijek i rituale vezane uz jedan od najsvetijih i najvažnijih događaja u životu Liburna – obred ukopa, pokušat ćemo ga rekonstruirati na osnovi materijalne ostavštine, tj. grobnih priloga i načina na koji su u tu svrhu korišteni. Pojedine teme proizašle iz interpretacije uglavnom luksuznijega keramičkog materijala već su obrađivane u stručnoj i znanstvenoj literaturi od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća naovamo, pri čemu je tek usput dotaknuta i naslovna tema ovoga rada. Ovdje ćemo pokušati podrobnije razmotriti navedene teze koje se tiču pojedinih elemenata vezanih uz ritual ukopa i dati podrobniji prikaz procesa sahrane liburnskog stanovništva s Velike Mrdakovice na osnovi zapažanja proisteklih iz starijih te posebno najnovijih arheoloških istraživanja.