Abstract

Ratna književnost za djecu i mlade, naročito ona koja tematizuje Drugi svjetski rat, tokom pola vijeka predstavljala je važan dio jugoslovenskog književnog kanona. U radu ću pokušati da osvijetlim njene specifičnosti, širi društveni kontekst u okviru kog se pojavljuje, njenu ulogu u procesu politizacije i konkretnu pojavnost u okviru crnogorske omladinske književnosti, na primjerima dva ratna romana čuvenog pisca Dušana Kostića. Kostićevi ratni romani (Gluva pećina, 1956, i Sutjeska, 1958) po atmosferi, tematici i načinu obrade teme – spadaju u omladinsku a ne u dječju književnost – pisac ne štedi mlade čitaoce, ne uprošćava psihologiju junaka i složenu pripovjednu materiju vodeći ih put naivnih sfera, ne piše tendenciozno i jednostrano, zbog čega ga podjednako mogu čitati godištem vrlo različiti pripadnici čitalačke publike. Iako završetak njegovih romana ne karakteriše happy end, kroz njih zapravo provijava ontološki optimizam – mladi čitaoci svjesni kompleksnosti života u ratnim okolnostima ipak ne ostaju bez nade, kao jedne od ključnih odlika omladinske književnosti.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call