Abstract

Kao jedna od centralnih u ruskoj književnosti, svakako je i tema ruske provincije, preko koje su veliki ruski pisci, poput Čehova i Gogolja, zaobilazili uticaje cenzure, i uspijevali, uz književne prikaze malograđanske sredine i provincijskog načina razmišljanja, da u prijemčivijoj formi žigošu društvene anomalije, i oslikaju socijalnu atmosferu carske Rusije u cjelini, nezavisno od provincijskog ili velegradskog miljea. Kulturološka identifikacija fenomena prostora sa konceptom ličnosti utemeljuje novi pravac naučnog istraživanja slike provincije u ruskoj književnosti. Stoga, ćemo u ovom radu rasvijetliti problematiku opisa provincije sa njenim pozitivnim i negativnim konotacijama, njenu simboliku, strukturu slike, uključujući provincijski grad, selo, plemićki posjed, rusku prirodu, u funkciji formiranja suda o konceptu ličnosti. U svjetlu tumačenja slike ruske provincije polazimo od stanovišta da njenu vječitu ulogu sekundarnog kulturnog prostora, lišenog dinamike, vrijednosti i kreativnosti, ne treba jednostrano posmatrati. Mit o provinciji, kao isključivo o mjestu gdje vladaju dosada i jednoličnost, poprima relativne odlike, jer prostorna, to jest, geografska pozicija udaljenosti od velikih kulturnih centara, može, ali i ne mora predstavljati polazište za cjelovitu karakterizaciju ličnosti.

Full Text
Published version (Free)

Talk to us

Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have

Schedule a call