Abstract
U suvremenoj filozofskoj literaturi vlada pro-emocionalni konsenzus povodom pitanja o odnosu emocija i praktične racionalnosti. Njegovi zagovornici emocijama pripisuju svojstva strateški racionalnih stanja, koja pozitivno utječu na kognitivni mehanizam racionalne deliberacije i navode subjekta na odabir onih radnji koje su za njega praktično korisne. U ovom ćemo radu analizirati osnovna tvrđenja pro-emocionalnog konsenzusa i razmotriti njihovu istinitost u svjetlu tri ključna prigovora tezi o strateškoj racionalnosti emocija. Pokazat ćemo da se emocije, unatoč njihovoj tendenciji da izazivaju epizode impulzivnosti i samoobmane, mogu opravdano nazvati strateški racionalnim, ali da zagovornici pro-emocionalnog konsenzusa moraju biti oprezni kada potporu svojim uvjerenjima traže u tezi o modularnosti emocija i evolucijskim objašnjenjima praktične korisnosti njihovih funkcija.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
