Prijevod uraškog glagoljskog Novog testamenta i mogući utjecaji jezika istarskih hrvatskocrkvenoslavenskih kodeksa (na primjeru Drugog beramskog brevijara)

Abstract

U Urachu kraj Tübingena je otisnuto protestantsko izdanje Novoga testamenta, na glagoljici (I. dio 1562. i II. dio 1563.). Poznato je da su u njegovu prevođenju sudjelovali Istranin Stipan Konzul i drugi istarski svećenici. Svi su oni dobro poznavali crkvenoslavenske kodekse nastale i upotrebljavane u središnjoj Istri, baš kao što su i Beramski brevijari. Iako je dobro poznato i već potvrđeno, da su protestanti napravili odlučan iskorak prema narodnom jeziku zanimat će nas ‒ na temelju konkretne usporedne analize ‒ u kolikoj je mjeri to doista i provedeno, odnosno koliko se u njima ipak odražava poznavanje crkvenoslavenskih prijevoda. Osim toga, ustanovljena je bliskost protestantskih prijevoda s latiničkim lekcionarima, pri čemu se utvrdila sličnost sa Zborovčićevim lekcionarom iz 1543. godine, otisnutim u Veneciji, a riječ je o drugom izdanju Lekcionara Bernardina Splićanina (1495.). Analiza je napravljena na tekstu Prve Epistole svetoga Pavla Korinćanima (1 Kor 11,20–33) koji se nalaze u Drugom beramskom brevijaru iz 15. stoljeća kao predstavniku srednjoistarskog kodeksa, te u Lekcionaru Bernardina Splićanina i u II. dijelu glagoljicom pisanog protestantskog izdanja Novoga testamenta. Usporedbom se dolazi do zaključka da čakavski, tj. hrvatski elementi prevladavaju u Novom testamentu, dok je udio crkvenoslavenskih elemenata u ovom dijelu teksta zanemariv.