Abstract
Mezzanine dug na prvi pogled trebalo bi svrstati u ekonomska područja istraživanja. Međutim, ovaj se instrument posljednjih godina u hrvatskom pravnom sustavu nerijetko javlja kao model pokušaja sanacije posrnulih trgovačkih društava u predstečajnim postupcima. Domaća pravna doktrina do sada se nije posvetila instrumentu mezzanine duga, iako već sama činjenica primjene pojmovno upitnih (npr. senior dug) i regulatorno nepoznatih mehanizama sanacije trgovačkih društva dužnika u predstečajnom postupku upozorava na važnost detaljnije analize ove problematike. Osnovni uočeni prijepor odnosi se na slučajeve pretvaranja mezzanine duga vjerovnika koji nisu kreditne institucije ili za kreditiranje ovlašteni fondovi u poslovni udjel društva dužnika. Cilj je ovoga rada analizirati poziciju mezzanine duga u domaćem pravnom prometu te ga analizirati kao mehanizam namirenja vjerovnika u predstečajnom postupku, kao i opravdanost posljedičnoga pretvaranja tražbine u poslovni udjel bez suglasnosti vjerovnika. Pokušat će se i odgovoriti na pitanje, je li riječ o legitimnom pravnom sredstvu namirenja vjerovnika ili anomaliji čija se praktična primjena treba preispitati. U radu će se prikazati zaključci o institutu mezzanine duga u odnosu na uočene prijepore te upozoriti na potreban oprez pri primjeni ovog instrumenta u predstečajnim postupcima pro futuro.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
