Abstract
Implementacija inkluzivnog obrazovanja za učenike oštećena vida i dalje predstavlja izazov. Rezultati prethodnih istraživanja pokazali su da redovni nastavnici obično imaju pogrešne predodžbe o učenicima oštećena vida i njihovom poučavanju. Slični rezultati mogu se naći i kod budućih nastavnika. Cilj ovog rada bio je ispitati izazove, pitanja i dileme budućih nastavnika glede uključivanja učenika oštećena vida u redovnu osnovnu školu. Ispitivanjem su obuhvaćeni budući nastavnici (N = 152) preddiplomskih (predškolski odgoj, razredna nastava) i diplomskih studijskih programa (razredna nastava, predmetna nastava). U istraživanju je korištena Skala za ocjenjivanje pouzdanja u vlastito znanje i vještine poučavanja učenika oštećena vida u redovnoj osnovnoj školi. U promatranim područjima budući nastavnici ocjenjuju svoje profesionalno znanje i vještine za poučavanje učenika oštećena vida u redovnim školama nedovoljnima. Rezultati analize razlika u samopouzdanju budućih nastavnika s obzirom na nezavisne varijable nisu pokazali značajne razlike u pogledu osobnog iskustva i programa studija. Međutim, značajna razlika pokazala se glede njihove pozitivne, neutralne i negativne prve misli. Metodom glavnih komponenata čestica na skali ekstrahirane su dvije dimenzije: prva se odnosi na ‘planiranje nastave i poučavanje’, a druga se odnosi na ‘prilagodbu i modificiranje okoline učenja’.
Sign-in/Register to access full text options 
Free) 
Talk to us
Join us for a 30 min session where you can share your feedback and ask us any queries you have
Schedule a call
